Zagušimo Sabor zakonima 16.02.2009.
Pritisnuti medijskom hajkom i sakupljanjem političkim bodova na našim leđima odmaknuli smo se od teze za koju smo se zalagali proteklih godina, a to je da "zakon o navijačima" nije potreban. Jedna od stavki za koju se borimo je da to zaista bude zakon o sigurnosti na stadionima, a ne zakon o huliganima tj. kako ga svi zovu zakon o navijačima. Jer u praksi on doista jest samo zakon o navijačima. Velika većina zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima jest namijenjena člancima o redarskoj službi, o stadionima itd., a ne samo o sankcijama naspram gledatelja, no poznato je da se provode samo stavke o gledatelju koji pije pivu ili baklju, a ne o igračima ili čelnicima klubova.
Političari mijenjaju ploču kako vjetar puše jer najčešće o tematici nemaju pojma, što su im jasno u oči kazali sociolozi i čelnici HHO. Kada su htjeli pokazati da je njihova pamet veća od naše u predstavljanju konačnog prijedloga zakona policija je ustvrdila statistički da je brojka od 200-300 ljudi problematična, dakle 2% navijačke populacije. Sukladno tome, apsurd je da se donosi poseban zakon za 200-300 ljudi među kojima je puno maloljetnika koji možda i ako prestanu ići na utakmice neće prestati biti delikventni. Dakle, problem je u društvu, a ne navijaču, ali društvo ne dobija zakon, već ga osjeća subkultura navijača. Diskriminira se navijačka subkultura koja je bitan element društva.
Najnovija "kultura" u Hrvatskoj posljednjih godina jest turbofolk, možemo reći puno opasnija od naše jer u prostorima gdje se pušta takva vrsta zvuka postoji i oružje, vatreno oružje. Ne mislimo na neke vatrene reprezentativce koji imaju top u nogama već pištolje kojima se ili puca u zrak od "veselja" ili u nečije noge.
Takvih klubova ima deseterostruko više nego nogometnih stadiona na kojima ima huligana pa svejedno roditelji puštaju djecu tamo da im kvare uši. Ukoliko me sjećanje dobro služi bilo je i pucnjava kada su tamo bili naši reprezentativci prije/poslije neke utakmice?
Usporedimo, tučnjava dvojice pijanih mladića na dan utakmice npr. Belišće-Suhopolje ima za rezultat godinu dana zabrane posjeta utakmicama Belišća/Suhopolja te javljanje policija svakoga vikenda kada igra taj klub i minimum 6 sati neke vrste kućnog pritvora jer policija vas može provjeriti bilo kada. Tučnjava ispred narodnjačkog kluba ima za posljedicu legitimaciju policije ili ako ste nesretni trežnjenje do ujutro u policijskoj stanici(isto vas čeka bili pijani ili ne u slučaju navijačkog obračuna) bez straha da slijeći vikend nećete moći posjetiti bilokoji narodnjački klub pa pjesmu od Thompsona presjeći s nekom pjesmom Cece!
Poruka zakonodavca: navijači, okanite se subkulture te se nađite ispred narodnjačkog kluba s pištoljem u autu, postanite seljaci, otkačite se, pa se tucite do mile volje, a onda možemo zajedno razbijat čaše-ruke su ionako krvave.
Mogući drugi primjeri: tučnjava na izbornom mjestu(zabrana glasanja na slijedećim izborima), tučnjava zbog prometnog nesreće (zabrana sjedenja u autu godinu dana), tučnjava ispred škole (zabrana učenja godinu dana), tučnjava zbog cure(zabrana osvajanja cura godinu dana/zabrana posjeta bordela u Europi)..
Vlado, što čekaš, radi nove zakone da se ne osjećamo posebnima!
 |
|
|
|
|
Povratak |