Pod poveæalom: Dole Liga 16
01.07.2009.

Nema dugo da je Štico podnio posljednje izviješæe o stanju u Udruzi prvoligaša, nakon èega je napustio mjesto prvog èovjeka tog nogometnog udruženja. Tim povodom pohvalio se kako su prihodi Udruge znaèajno poveæani i da je prosjeèna posjeæenost na stadionima poveæana za oko 500 gledatelja. S njegovog gledišta, oèito to smatra uspjehom. Slièna prièa kao i s premijerom u ostavci, koji nas uvjerava da nam je bolje nego što u stvari jest. Jednom rijeèju sve se to može podvesti pod rijeè „demagogija“.

Ipak nakon što Udruga prvoligaša dobila novo vodstvo, konaèno se nakon sluèaja „Toplana“, ozbiljno poèelo govoriti o promašenosti projekta smišljenog za vrijeme predsjedavanja Igora Štimca. On je otišao, a u nasljedstvo nam je ostavio kukavièje jaje poznatije još i kao „Liga 16“. Koliko je takva liga sporna, dokazuje i sama èinjenica da se veæ otvoreno razmišlja o ukidanju takve lige, a da ista nije ni krenula. Nažalost kada su o tome prièali neki nogometni struènjaci i navijaèi, nije bilo previše sluha, a sada je oèito jasno i drugima kako stoje stvari.

Država koja grca u problemima, pada standard, gdje se otpuštaju se radnici, gdje kasne plaæe i kada ne znamo koliko æe nam još srezati socijalna prava, jednostavno ne smije imati više od 10-12 prvoligaških klubova. To je nešto što se ni u kojem sluèaju ne bi smjelo mijenjati godinama. Jedan stalni sustav mora zaživjeti i postati zaista elitno natjecanje, za kojeg æe se trebati pošteno namuèiti i u kojem æe trebati opstati. Uvoðenjem u ligu više provincijskih klubova, bez financijskog pokriæa i publike, sustav æe samo dublje upasti u agoniju, a sve klubove uvesti u amaterizam.

Meðutim, ni amaterizam nije bauk, jer kada državne firme i gradovi prestanu preplaæivati „nièije i svaèije“ klubove, on æe postati zaista i realna opcija od koje ne treba bježati.

Drugo, to što se ponovo zakazuju utakmice i subotom, znak je da ni nedjelja takoðer nije mogao ponovo postati nogometni dan, odnosno da je odlazak na utakmice tim danom, za veæi dio navijaèa postao kontra produktivan. Kombinacija subote i jedne utakmice nedjeljom, koja bi se jedina i trebala prenositi u živo, mogla bi vratiti ljude na stadione i odlijepiti ih od malih ekrana., jer svakako nogomet je igra koja se igra na stadionima. Kako se u nas, odavno ne traži karta više, ljude treba stimulirati za dolazak na tribine, a ne nuditi ih jeftinu i dostupnu zabavu na nacionalnoj televiziji.

Slijedom navedenog, postavlja se pitanje opravdanosti daljnjeg postojanja i televizijske emisije „Volim nogomeT“, buduæi da se broj gledatelja na stadionima nije znaèajnije poveæao a koristit od iste nije se slio u klubove. Oèito da je T com imao interes èim bolje izreklamirati se a neki drugi spremiti dio kolaèa u svoj novèanik. Mada su možda neki odavali dojam da su oni upravo ti spasitelji hrvatskog nogometa, meni se èini da je to bila samo fasada, iza koje se je krio neki drugi motiv. O takvima ljudima nikada ne treba gajiti iluzije, jer oni ne ljube boju svojeg kluba, veæ iskljuèivo boju novca.