Pod poveæalom: Hladna glava
27.07.2009.

Bolje je da se nisam hvatao pisanja prije 10 dana, jer bi u afektu možda svašta napisao i malo koga ne bi spomenuo. Danas je ipak, glava hladnija. Naprosto, nakon lanjske Renove, nisam mogao, a ni u ludilu, zamisliti da æe Rijeka ponovo krenuti u rasprodaju klupskog ugleda. Ne, to sigurno ne, nakon sjajnog proljeæa i posebno, zbog dobrog ždrijeba s amaterima. Naprosto, ona igra koja je pokazana u Luksemburgu i pristup utakmici, je bio kriminalan. Ispod svake razine.

Dopustiti da ti igraè, koji je to jutro odradio svoju smjenu u željezari, zabije gol, a da Rijeka sa svojim profesionalcima, ne napravi ništa opipljivog, ubije volju i kod najzagriženijih. Sva sreæa, da je sistem proradio na Kantridi i da su igraèi pokazali da se znaju još igrati nogometa. Posebno jer su, u samo tri dana, nastavili niz pobjeda na domaæem terenu. Na taj naèin, ipak su nam dali neke nada i povoda da nas bude još više u èetvrtak na Kantridi. Ne bi ih htio hvaliti, ali mogu kada hoæe. A zašto onda nekada neæe?

E tu se sada možemo igrati pitalica, no zasigurno, sve vrlo brzo završavaju na novcu, stanju u klubu i možda u državi. Nije ni èudo što se špekulira da su prvu pustili zbog visokog koeficijenta u kladionicama, koji je navodno kasnije i blokiran. Ako uzmemo u obzir da plaæe, premije i ostala davanja kasne i da se ne zna što æe biti sutra, sve je moguæe. To posebno jer se dobro zna da pojedini igraèi vole kocku, a ugodan život, auti i kocka, koštaju.

Isto tako, možda po prvi put mi nije bilo žao da sam bio na jednom euro gostovanju, gdje su se neki naši pripadnici posrali do kraja. Ono što su stariji stvarali godinama, neki su nas doveli nas u rang dna. Drugima se smijemo kada se meðusobno love po gradu, pa se sada i nam oni mogu smijati. Hvala bogu, mi se još uvijek ne dijelimo na one koji su za izvršnog predsjednika i one koji su kontra njega. A možda i zato jer ovaj klub niti nema takvu osobu?

A stanje u klubu? Osim što, po obièaju, fali dugoroène strategije, od mladih pogona nadalje, svakako fali novaca. Samo prije par godina, imali smo pristojno popunjenu blagajnu i Rijeka nije imala problema s financijama. Drugim rijeèima, ako je bilo novaca, manje je bilo bitno kako æe biti za par godina. Dovede se jedan Vugrinec, Ðaloviæ, Erceg, Bobiæ ili Dumitu Mitu, odigraju svoje, uzmu pare i ne zadržavaju se pretjerano. Svima je lijepo u Rijeci, sve pet, voli ih publika no sve se to svodi na politiku kratkog daha, pa svake godine od poèetka. To svakako nije naèin, kako postati, veæ jednom prvak. Posebno ako ti nisu naklonjeni veæi sponzori i grad iz kojeg dolaziš.

I onda kada se stvori jedan Anas Sharbini, takav vrhunski igraè, bez obzira na intelektualne kapacitete i „mladost ludost“, stvari opet ne štimaju. Jer naravno nema se para i svi èekaju da se on „utopi“ za neku, još uvijek, malu lovu da bi preživjeli do godine. Nije ni èudo da se drugi izruguju tom i takvom odnosu u klubu, a sve u cilju da sebi steknu korist. Jasno je da bi taj koji se sada smije, bolje zna posao i nema mu ravnog, ali ovaj klub ne bi trebao pasti pod dojam, veæ biti dosljedan da se najbolji igraèi ne daju direktno više nikada protivniku, veæ iskljuèivo i samo u inozemstvo.