Pod poveæalom: El presidente
25.08.2009.

Uhvatio sam se pisanja samo par sati prije nego što æe IO HNK Rijeke predložiti kandidata za novog predsjednika našega kluba, jer mislim da je to jedan od najvažnijih trenutaka za njegovu buduænost. Namjerno neæu spominjati najsramotniji transfer igraèa u povijesti kluba te ulogu njihova oca. Jednostavno sve je o tome veæ previše reèeno i napisano. Jedino što u tome ima svijetla je to da Rijeka može i mora bez njih. Nedjeljna veèer to je pokazala!

Iako je bitno da se najavljena pojaèanja pojave, koja æe samo dodatno poveæati kvalitetu ove srèane momèadi, ipak se zna se što za jedan klub znaèi jak, stabilan i utjecajan predsjednik. Ipak je to osoba koje može „potrajati“ duže od jedne dovedene zvijezde, koja je danas tu, a sutra tko zna gdje.

Svakako mi nije namjera favorizirati bilo kojeg kandidata o kojemu se debatira, jer jednostavno nikoga osobno ne poznajem i za mene su oni uvijek bili isti. Svima jednako (ne)vjerujem! Bez da se netko od njih uvrijedi, ali meni su to kao dugogodišnjem navijaèu, oduvijek bili ljudi koje je u fotelju postavljala partija i kasnije stranka. Razlika izmeðu njih bila je samo u tome jesu li imali više ili manje smisla odnosno volje da nešto promijene i time zaduže nas navijaèe. Najèešæe su to bili padobranci, bez nogometnog iskustva i znanja. No, bilo bilo je i par onih s kojima se možemo i trebamo pohvaliti.

Od sve te silne plejade predsjednika malo je tko od njih ostavio dublji trag u klubu, pa su èak i oni koji se toliko hvale, znali debelo „zaribati“. Nije se jednom desilo da su se krivo miješali u posao trenera, uzimajuæi pri tom u obzir sugestije nekih treæih ljudi sumnjivog morala i namjera.

Ono najžalosnije je da takvi ljudi, koji nerijetko i otvoreno priznaju da vole neke druge boje, sjede u IO, jer im je tako netko zapovjedio. Èak ni to ne bi bilo toliko loše da se više trse oko punjenja klupske kase, jer su to u pravilu èelni ljudi odreðenih tvrtki koji svoj profit stvaraju od graðana ovoga grada i regije, pa bi bilo logièno da to na neki naèin i vrate istima.

Meðu takvima uvijek ima i onih koje svrstavam u kategoriju „šlepera“. To su vam ljudi koji se uglavnom vrzmaju oko nekih glavonja u klubu, ne bi li tako stekli njihovu naklonost, pa to onda pokušavaju materijalizirati. Oni su najgori jer njima ništa nije sveto, a najmanje naš klub. Njim su samo slièni lokalni politièari, koji se tu i tamo pojave i poslikaju, posebno oko stranaèkih izbora i kada utakmica „ima na TV“. Neki su èak zbog unutarstranaèke stege morali popuštati i okretati glavu, kada je naš klub zamalo postigao najveæi uspjeh u svojoj dužoj povijesti i bez puno vike sve su brzo zaboravili.

Svejedno, bez upuštanja u dalju kritiku onoga što je nekada bilo, treba znati i moæi gledati naprijed. Moja je nada ta da pravi èovjek ipak postoji i da æe, ako ništa drugo, držati do èasti i ponosa koji je valjda još ostalo u Rijeci.

Pri tom ne mislim na èovjeka s prevelikom karizmom, veæ osobu koja æe imati malo dugoroènije vizije, nekoga koji se neæe miješati u rad struke, a koji æe pritom osigurati financijsku stabilost kluba. Takoðer, bilo bi poželjno da takav èovjek pripremi klub za buduæu moguæu privatizaciju i da prije isti digne njegovu vrijednost, ne bi li na taj naèin konaèno pripremio klub i za veæe sportske dosege. Posebno, i što najviše kao navijaè Rijeke oèekujem, da jedan predsjednik otvoreno utvrdi da je Rijeka veæ jednom mora postati državni prvak i da se više nikada ne amenuje prodaja najboljih igraèa Rijeke u druge hrvatske klubove odnosno da to postane nepisano pravilo našega kluba.
To bi svakako bilo najbolje za klub ali i one igraèe koji bi na taj naèin, za sobom zatvarali vrata u vlastitom gradu.