Dinamo - Rijeka 6:0 20.09.2009.
Svi koji su bili na Maksimiru na južnoj tribini mogu biti ponosni, mogu uzdignute glave hodati gradom i doći na Kantridu slijedeće kolo. S druge strane na terenu opet smo doživjeli katastrofu koja je, nažalost, postala nešto normalno. Još na veću žalost nije prvi put da primamo šest komada na Maksimiru, a imali smo i pet puta gorih momčadi od ovih posljednjih godina pa bi manje gubili. Ali tu su teme za nogometne stručnjake širom lijepe naše, a na tribini maksimirskog juga skupilo se do 200 navijača Rijeke koji su po starom "dobrom" običaju prvi gol na utakmici dočekali na prilazu tribini. Ipak da to bude 90 minuta navijanja uvijek se pobrine dobra stara Armada. Od desete minute do kraja i dugo nakon kraja utakmice orila se pjesma Armade. Zadnjih 15 min prvog poluvremena i dio poluvremena pjevala se pjesma koja očito u Rijeci uvijek ima prolaz: I pjeva satima, i pjeva danima, jer srce voli je I KADA NE IDE, jer za ovaj grad i za ovaj klub, ono pjevat će dok KUCAT NE STANE!! Kada je sudac označio kraj prvog poluvremena, diže se koreografija: UMRI MUŠKI, poruka u prvom redu, a iza stotinjak zastavica u našim bojama, bijelo-svijetloplavo-tamnoplavo. Kada su najveći optimisti na krilima tog navijanja i prividne prolazne igre Rijeke pomislili da će u drugom poluvremenu možda čudo se dogodit, spušteni smo kao i uvijek, što je bio znak da pjesma postane još jača. Ipak, u zlu se najlakše narugat protivniku pa smo uz standardno vrijeđanje, stanje na suprotnoj tribini komentirali pjesmu: Koja si udruga, na na na, i na istu melodiju nastavak: Zdravkova armija! Kada je rezultat na semaforu postao standardan i dostigao brojku 6, krenuli smo opet s pjesmom koja pogađa bit svega te se orilo do kraja utakmice i dugo nakon: I pjeva satima i pjeva danima..U trenutku kada je odsviran kraj s vrha tribine u prvi red kao poruku donosi se transparent: SAMI PROTIV SVIH, i okreće se leđa igračima koji su ulazili u svlačionicu. Pjesma se orilo još dugo vremena dok nismo napustili tribine i krenuli put najdražeg grada do nekih novih pobjeda! Ovo neka bude poziv svima da još jače i glasnije punimo tribine gdje igra NAŠ KLUB, u inat svima koji misle da su dostojni predstavljati isti!
KREPAT MA NE MOLAT, a ne MOLAT, MA NE KREPAT!!
foto: Yasuyuki Nagatsuka
Povratak |