Pod povećalom: I opet od početka
22.09.2009.
Nažalost, Rijeka je još jednom potrošila jednog svog trenera. Nije riječ o nekom stručnjaku sa strane, već samo jednom u nizu mladih trenera, koji su osim za plaću, radili i iz ljubavi prema bijeloj boji. Iskreno, nema potrebe pretjerano hvaliti i veličati čovjeka na odlasku, ali treba priznati da je on ipak „nešto“ napravio.Posebno ako uzmemo u obzir okolnosti u kojima je radio i koliko je imao autoriteta u svlačionici. Nije mu bilo lako, ali vjerujem da je radio najbolje što je znao.
Sigurno nema tako puno trenera u Hrvatskoj koji se mogu pohvaliti nizom od 14 pobjeda na domaćem terenu, a to posebno nakon što je prije njega, još jedan riječki trener pokleknuo pod nogometnim pritiskom. S druge strane, po meni je Robert ipak pokazao čvrsti karakter, jer je za razliku od nekih njegovih prethodnika, otvoreno priznao nedostatak vlastitog autoriteta u svlačionici, pri čemu je dokazao da mu je dobrobit kluba ispred vlastitog ega. Ipak je iskrenost rijekta vrlina u naše doba.
Ako je to možda netko protumačio kao kukavičluk, nije u pravu. Kukavičluk treba tražiti među igračima, gdje očito neke stvari ne štimaju, pa čak i bez obzira na turbulencije prelaznog roka. Sigurno nije bilo potrebe da Rubčić na silu uvodi reda, jer kada je jednom izgubio kontrolu u svlačionici, više je nije znao vratiti. Pitanje je jeli uopće imao snage za to. U ovom slučaju, nažalost treba pribjegavati tzv. šok terapiji i uvesti neki autoritet. Dilema je samo jeli klub našao pravo rješenje.
Meni se ovaj put čini da smo opet ušli u hrvatsku nogometnu stvarnost, da ne kažem praksu, angažiranja jednih te istih trenera, koji se samo rotiraju od jednog do drugog kluba.
Sada kada je Vulić potpisao za Rijeku, odmah knjižim -6 bodova za Rijeku iz srazova s Hajdukom, jer me dotični previše podsjeća na jednog drugog "splitskog brka", koji s Rijekom u 6 utakmica protiv svojeg matičnog kluba, osvojio ravno 0 bodova. Ajde, barem je Ivan Grozni s Rijekom tukao Dinamo 2002. u Maksimiru.
No, kao i u svakoj lošoj stvari, postoji nešto dobro. Bolje da se je sve tako nakon 8. kola u ranu jesen, budući je prvenstvo još dugo i drugo mjesto je dostižno. Kup tek počinje. Pitanje je samo koliko brzo se igra Rijeke može konsolidirati i uhvatiti pobjednički niz te kada će proraditi Đalović i ostala pojačanja.
Novi trener definitivno treba držati tradiciju nepobjedivosti kod kuće, ali ukoliko se želi nešto više, Rijeka mora prestati biti strogo domaćinska momčad. Pobjede treba ostvarivati i na strani, posebno kod slabijih klubova i već jedno razbiti psihozu gubitnika na strani. Ako treba neka unajme i psihijatra za igrače, nije sramota.
 |
|
|
|
|
Povratak |
Početna
