Pod povećalom: Nitko nije nezamjenjiv
12.10.2009.

Postoji jedna uzrečica koja kaže; nitko nije nezamjenjiv. U konkretnom slučaju i Slaven Bilić. Svakako i njegov šef Vlatko Marković. Možda bi bilo ljepše za čuti, a meni osobno i draže, da mogu sada napisati kako će Bilić u Južnoj Africi voditi naše dečke prema finalu, no hrvatska realnost je drugačija.

Nažalost, pokazala se je istinita njegova tvrdnja da izbornik optimalno traje samo „dva ciklusa“, nakon čega dolazi vrijeme za novog. Šteta, jer je većina njemu vjerovala i to od samog početka kada je preuzeo kormilo. Pomaci u igri reprezentacije bili su odmah vidljivi; brži i moderniji nogomet, afirmacija mladih talenata iz hrvatske lige, pristup radu i odnos prema igračima. No, možda je upravo taj prijateljski odnos s igračima nešto što su igrači u konačnici izigrali. Kritičari Slavena, oduvijek su mu zamjerali na tome i prebacivali mu nedostatak autoriteta. Možda su i imali pravo, samo dok je pobjeđivao, to nije smetalo.

U svakom slučaju, a što je i najizglednije, da će Slaven nakon što se i formalno odigra zadnja utakmica u skupini otići. U krajnjoj liniji bio bi red, a netko drugi, morao bi na svoj način nastaviti uspješno voditi ekipu. Tko, ne znam, ali u svakom slučaju trener s više iskustva i jakim autoritetom. Isto tako, prilika je da se dogode konačno i smjene u nogometnom savezu, te da se vođenje te institucije prepusti nekom mlađem i sposobnijem menađeru.

Pa ne može više Marković, u novi četvrti mandat, s tezom; neka me zamijeni ako ima netko bolji! Naravno da ima netko bolji i uvijek će ga biti. To je prirodni slijed i u to uopće ne treba sumnjati. Zar time misli da je bogom dan i da ne postoji osoba koja ne bi znala i htjela bolje. Za početak, nova bi osoba trebala biti samo malo više iskrenija od njega i odmjerenija u svojim izjavama. Siguran sam, da bi netko drugi, tko bi nakon toliko gafova, koje je svojevremeno Vlatko imao, ponudio ostavku. Ako ništa drugo, to onda barem iz moralnih razloga. Zamislite da je drugdje u nekoj drugoj ozbiljnoj zemlji, predsjednik nogometnog saveza, omalovažavao druge zemlje kandidate i sve uvjeravao kako je dobivanje domaćinstva europskog nogometnog prvenstva gotova stvar (uzimajući u obzir da pritom niste dobili niti jedan glas ?!). Mislim da se u Japanu harakiri radi i za manje gluposti.

S druge strane vratimo se u našu Rijeku. Uvijek ima tema za staviti pod povećalo, pa secirati svaki detalj. Novi trener, novi izazovi, stari dobro poznati problemi, pa nećemo o tome. Ono što me već dugo kopka je balans između potrebnog i realno mogućeg u našem gradu. Koliko Grad Rijeka i njegova vrhuška, ima ili nema smisla za sport, stvarno je diskutabilno. U jednom slučaju, napravilo se je dosta u posljednje vrijeme po pitanju izgradnje novih sportskih sadržaja; bazen, dvorana, obnova travnjaka, gradnja atletske dvorane. Međutim, ostavlja se dojam da se nema završne vizije. Što dalje?

Konačno imamo „svjetski“ travnjak i igralište više neće biti za vrijeme kiša (vaterpolo bazen) no što to vrijedi kada se na njemu smiju igrati samo utakmice. Tako ostaje neriješeno pitanje gdje će prva momčad trenirati, ali i gdje će stasati novi naraštaji kluba. Posebice se postavlja pitanje nečije odgovornosti, ako se zna da su svi tereni s umjetnom travom, u katastrofalnom stanju. Ponovo bačen novac u vjetar, a svi su ostali na svojim radim mjestima.
Svakako je nerealno očekivati da će Grad, u vrijeme recesije i opće nelikvidnosti, učiniti nešto konkretno, samo me je strah da i ima novaca, nitko ne bi ništa napravio. I ovo što se je napravilo, čini se da je bilo samo da se odradi, pa kasnije što bude.

Bez obzira na, za naše novčanike, velike novce koji se ulažu, dok ne budu ispunjeni svi sportski uvjeti za bolji rad, HNK Rijeka neće moći postizati bolje rezultate od dosadašnjih. Ako tome dodamo i kroničnost neriješenog vlasničkog odnosa unutar kluba i priliva novaca, nažalost morati ćemo se zadovoljiti s našim dosadašnjim prosjekom.


pod povecalom.jpg




Povratak