Ukrajina – Hrvatska 0:0

Jedno od zanimljivijih gostovanja ove sezone zasigurno je Ukrajina, što zbog daljine putovanja, a i ponude koje pruža ta država. Kad se traži avantura onda avion kao prijevozno sredstvo otpada pa je tako ostala dvojba željeznice ili ceste.
Na put se kretalo kombijima i autom te pojedinačno avionom, a kako je praznik padao u srijedu moglo se krenuti već u utorak navečer. Sama ukrajinska granica relativno je blizu nekih 900 km od Rijeke pa se kroz noć stiglo do granice gdje smo u čekanju i ispunjavanju papirologije dočekali svitanje, a kako smo se pripremili na višesatno čekanje okruženi vojnicima iznenadili smo se kad su vize potvrđene kao uredne i kad smo pušteni kroz nekih pola sata. Nakon madžarskih autocesta budući domaćin EURO-a iznenadio nas je svojom ponudom cesta na kojim krave slobodno hodaju, a rupe na cesti imaju gustoću kao stanovništvo u nekoj svjetskoj metropoli. Ipak preko L”Viva i okrijepe stižemo u Kyiv gdje stižemo kasno u noći na spavanje ali i prvo iznenađenje cijenama nakon što smo kavu u nekom zaseoku platili 2 kune. Kyiv se od posljednjeg gostovanja reprezentacije 1997. razvio u metropolu s modernim klubovima, dućanima i slično pa nas nije nimalo začudilo što više od pola ljudi na ulici nosi bocu od pol litre pive.
Nakon Kijeva u petak stižemo u Kharkiv koji je već više opravdao naša očekivanja sa svojim izgledom, ali ostavštine povijesti prisutne su na svakom koraku te tako Lenjin dominira ogromnim gradskim trgom na kojem je smještena i karting staza. Skupa pivnica prvu noć ispala je jeftina zahvaljujući lokalnom mafijašu Igoru koji je častio cijelu noć. Drugo jutro stigla je utakmica i adrenalin je porastao, a u potrazi za glavnim trgom po danu i ostatkom naše ekipe presreli su nas lokalni huligani i napali, lakše ozljede bile su uvod u malo masovniji sukob na trgu, no suzavac i interventna rastjerali su prisutne. Na utakmici prosječno navijanje na lijepom stadionu i sa bučnim Ukrajincima te podjela bodova dok je poslije utakmice najveći problem bio izaći sa stadiona nama koji nismo došli busevima ali snalazimo se. Glavni cilj turističkog posjeta Ukrajini osim zgodnih pripadnica ljepšeg spola bio je Černobil, iako nas je već u Kyivu rastužila gazdarica rekavši da treba dozvola za turistički posjet Černobilu, nismo se dali i uputili smo se tamo, no dalje od prve rampe prvi kombi nije uspio proći jer je policajac morao odbiti mito zbog “komande” koja nas je uočila. Ipak, drugi kombi prošao je prvu prepreku i vidio dio okolnih napuštenih sela.
Nakon slikanja obećali smo da ćemo u slijedećem navratu posjetiti Černobil s dozvolom jer kao što kaže policajac to je obično selo s kafićima i ljudima kao i obližnje(zato je i ograđeno), čudni černobilski mačak ipak je dao naslutiti da nije baš tako.
Povratak je bio još naporniji te više od 36 sati vožnje u komadu i stajanje po opskurnim birtijama u mraku uz cestu te sela gdje na autima stoje naljepnice velikih dimenzija hooligans. Madžarska granica ponudila nam je još malo uzbudljive carine i par sati čekanja, no nakon borščeva u Hrvatskoj smo konačno pojeli malo pravog mesa i dočekali povratak u Rijeku nakon 6 dana. U srijedu već je dio ekipe bio na Maksimiru protiv Andore.
Opširnije u Ponosu Kvarnera o čarima Ukrajine.

Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987