Pod povećalom: Što je to moderni nogomet?

Trenutno je na europskoj navijačkoj sceni u modi biti protiv modernog nogometa. Mnogi se samo na to furaju i kod nas, mada ne znaju što to zapravo znači. Ponekad je i dosta biti protiv nečega, a da se stvarno ne zna razlog. Stvarno glupo! Međutim,  u našoj lijepoj Hrvatskoj ne igra se moderni nogomet, tj. bolje reći da je još na niskoj grani. Dokaz tome je pozicija koju zauzimaju naši klubovi u Europi.  Svejedno, pojedini instituti takvog oblika nogometa uvode se preko noći i kod nas. Nogomet, kao moderna pojava, nastao je isključivo kao posljedica globalizma i liberalnog kapitalizma, koji teži stvaranju ekstra profita, pri čemu se zaboravljaju osnove vrijednosti nogometa kao sporta. Pri tome, se po meni zaboravljaju i osnove ljudske vrijednosti, no to prepuštam teoretičarima. Manchester United, Barcelona ili Chelsea, svjetski su klubovi, bogati i igraju vjerojatno najbolji nogomet pred punim tribinama, no njihovi igrači, uglavnom nisu ni potekli iz tih klubova, a s kojih sve kontinenata dolaze uopće je nepotrebno nabarajati. Također, ti klubovi su i sve manje domaći, a sve više naftaški ili korporativni. Njihovi igrači su samo plaćenici, no ipak profesionalci koji igraju za novce. Troše svoje zdravlje vjerojatno više nego igrači prije 30 i više godina, u većoj su fizičkoj formi, žive u karanteni i zarađuju velike novce, od kojih i njihovi unuci mogu dostojno živjeti. No, još uvijek to ne znači da igraju za svoj klub, grb i boju, a što bi u načelu trebala biti istinska sportska težnja. Danas klubovi, iz čisto marketinških ciljeva, mijenjaju boje, postali su reklamni panoi, a na leđima nose svoje prezime.

Unatoč tome, još uvijek postoje neki romantičari, idealisti i istinski zaljubljenici u prave vrijednosti nogometa i tradicije. Naravno, riječ je ultrasima kojih je nažalost sve manje. Oni su beskompromisni i ne priznaju profit ispred ljubavi prema klubu. Ti isti jasno su rekli svoje ne televizijskoj preplati za praćenje svojih klubova (tzv. Pay TV) jer se time navijači samo udaljuju od tribina; smatraju da imena igrača ne smiju biti na dresu jer oni samo dres koji pripada isključivo klubu; protive se prodaji domaćih igrača u suparničke klubove te prodaji klubova strancima i slično. Odbijaju svaku suradnju s uprava klubova, putuju o svom trošku, trude se biti nezavisni. Rekli, bi sliče na neki sindikat ili možda prije na utopiste, no sigurno je da njihovi ideali nisu na prodaju. Gledajući to iz našeg kuta (hrvatskog), to je nebuloza. Znamo svi mi dobro koliko smo nezavisni i koliko tome težimo.
Ali, kada tako nešto pokušamo sagledati u Hrvatskoj, znamo da u nas igrači još uvijek ne zarađuju kao njihove kolege u Europi; klubovi su za sada još „svačiji i ničiji“, nemamo nogometni marketing itd. Kao što je i stanje u našoj državni po pitanju „divljeg kapitalizma“ i tranzicije, slične konture daju se nazrijeti i u našem nogometu. Sjetimo se samo kako se trguje igračima; pojedini menadžeri su jači od svojih kluba i koji im samo služe kao generator vlastitog profita; interesi pojedinaca i velikih firmi počinju sve više dolaziti do izražaja, političari kroz klub kupuju glasove. Najbolji primjere tome je svakako televizija i projekt „Volim nogomet“. Nogometni savez, delegirao je monopol podjele ulaznica za utakmice nacionalne vrste na umjetno osnovanu navijačku udrugu, koja ne predstavlja ništa drugo, već marketinškog poduzetnika koji objedinjava nekolicinu velikih brendova okupljenih oko hrvatske nogometne reprezentacije.
Pri tome, s drugom rukom udara se po navijačima, tj. onim koji stoje prvi na njihovom putu. Ide se na potjerivanje „nepoćudnih“, nakon čega će doći da će se morati sjediti, zabraniti će se velike zastave (da ne smeta publici), transparenti (da ne pokrivaju reklame), jednom riječju ugasiti će se žestoka oporba. Na taj način, glavni zagovornici modernog nogometa, dobiti će, ne navijače već svoje potrošače. Takvim potrošačima moći će prodavati svoje proizvode i usluge, a da ti isti pritom neće stvarati dodatne probleme. Zadovoljiti će se hot dogom i colom i svi će se zajedno lijepo njihati, u taktovima propagandne pjesme sa razglasa. Pogledajmo samo posljednje primjere iz dvorana na Svjetskom prvenstvu u rukometu, pa će nam biti sve jasnije. Tamo dolaze u obzir samo određene podobne zastave (čitaj sadržaja i dimenzija), mogu se staviti tamo gdje i kada ti dopuste. S druge strane, najgore što se u Poreču zbog političke tolerancije ćirilica i tri prsta mogu dopustiti dok se zbog povijesne hrvatske zastave, u Splitu na Armadu i Hercegovce šalju redari i policija. Ma sve je to nama naša borba dala.

Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987