Pod povećalom: Dvije i deseta

Kao što obično biva, krajem svake godine zaželimo jedni drugima sve najbolje u Novoj godini, puno uspjeha, sreće, zdravlja. Ali ove godine, osim lijepih želja, trebati će nam i puno više. Teška godina je pred nama, a objektivno, nitko nije pozvan reći, hoće li biti bolje nakon sljedećih 12 mjeseci. Kažu, najteža godina nakon Domovinskog rata. No, držati ću se onoga zbog čega ovo uopće čitate, dakle Rijeka, Armada, nogomet.
Možda je zato bolje kratko rezimirati proteklu godinu i sagledati što nas čeka. U slučaju našeg nogometnog kluba Rijeke, stvari su takve kakve su. Bolje od 9. mjesta na tablici teško da je moglo, ako uzmemo u obzir sve okolnosti koje su obilježile proteklu godinu. Klub koji nema državnu potporu i utjecaj, a uz to klub bez novaca i često, bez dovoljne podrške gradske uprave, što god da više napravi, može se nazvati nekakvim uspjehom. Lutanja u odabiru trenera, prodaja najboljih igrača, napuštanje broda od strane glavnih ljudi kluba, slaba selekcija, već su kronične boljke. Objektivno, zbog spleta okolnosti, neće tako brzo na bolje, iako je opravdano očekivati da će rezultati na proljeće biti bolji. Koliko, stoji za vidjeti, no sigurno je da će i ovaj put, svaki navijač Rijeke morati imati poveću dozu strpljenja.
Naravno ne cvjetaju ni drugima ruže, posebno zato jer je kriza svima, osim možda onima koji još uvijek imaju „debelo“ zaleđe. Samo i tamo bi mogla „krepat krava“. Vremena se mijenjanju, i vjerujem da će i tamo dotacije iz proračuna javnih poduzeća i gradova, pomalo presušiti. Nadalje, propadaju i svi Štimčevi megalomanski projekti: gasi se TV emisija „Volim nogomeT“, budući da tu nikada nije bilo izravne koristi za klubove, već isključivo za sponzore i HTV. Velika liga 16., počinje uzimati svoj danak. Danas je to jedno „malo“ Međimurje, sutra tko zna koji klub.. Klubovi nemaju za plaće, publike nema, sponzori propadaju, pa se postavlja pitanje, za koga će se ti silni klubovi igrati, te tko će to privući publiku na tribine kada zatopli. Nažalost, kada su pametni ljudi o tome pričali, nije ih se doživljavalo. Ovo je samo početak kraja još jedne preambiciozne ideje, koja se, kao i ostale, pokazala promašajem.
I nekoliko riječi o Armadi. Rezimirajmo proteklu godinu i pripremimo se najbolje što možemo za dolazeće izazove. Da je dobro navijačko izdanje vezano uz uspjeh voljenog kluba znamo da ne mora biti pravilo, ali sve se čini ljepšim i „glamuroznijim“ kada imaš na tribini 2000 umjesto par stotina navijača. Svakako se je lakše legitimirati slikama nakon uspješnog odrađenog derbija s punim zapadom, nego s nekim izdanjem protiv nekog slabijeg kluba. No to je činjenica koja prati rad naše skupine i s tim se treba znati nositi, odnosno tome se mora prilagoditi. Drugim riječima, ne treba se zanositi velikim „come backom“, već osloniti se na ono što imamo i to kvalitetno rukovoditi. Dečki koji su na kupu koju godinu, neke su stvari „posložili“ i napredak se vidi, bez da se je izgubila vlastita originalnost i obilježje skupine.
Stoga, zanemarimo sve nepotrebne usporedbe s onim što je bilo“nekada“, a kako danas ništa „ne valja“. Svima je jasno da neke stvari nisu kao prije par sezona ili prije 10 godina, i da se je mnogo toga promijenilo. Apsurdno je tražiti alibi u represiji, jer je ona ista za sve, pa se ipak stvari odrade.Uvijek postoje tendencije pada i rasta u svemu pa tako i kod nas.Generacije odlaze i dolaze, mijenjaju se trendovi među navijačima. Bitno je održati grupu i kontinuitet. Držimo se onoga u čemu stvarno vrijedimo, dajmo prostora konstruktivnom radu i umjesto puno filozofije, ne dajmo se pokolebati.

Klub Navijača Armada Rijeka