Pod povećalom: Kraj sezone

Evo nas na kraju još jedne sezone za brzi zaborav. Problem je što je isto već utvrđeno za niz prijašnjih, a posebno s toga što nekih konkretnih naznaka boljitka još nema na vidiku. Utjehu možemo tražiti u činjenici da Rijeka, u svojoj momčadi ima većinu igrača iz svojeg kadra i da se uz „pametno“ vođenje istih, rezultati mogu očekivati u nekoj budućnosti. Možda je dobro i to, da je većina klubova u HNL-u u sličnoj situaciji, i da će možda doći do izražaja čista (ne)kvaliteta, a ne višak financija. No, ono što svi znamo da pokreće svijet, dakle i nogomet, jesu novci kojih kronično nema, koji će ostati i biti dominanti faktor. Bez pravih sponzora, strateških ulagača ili pomoći grada, teško da će se nešto promijeniti. Trebati će i dalje znati plivati u ovoj situaciji, a naročito, ako je netko već zaboravio na trenutni moratorij Porezne uprave u svezi blokade računa do skorije privatizacije kluba. U svakom slučaju, kao što je to i bilo za očekivati, Rijeka je bila nešto bolja na proljeće, no očito ne dovoljno da se i pokuša uloviti vlak za neku euro ligu.
Ono što svakako treba „povećati“ u ovom članku, jesu posljednji događaji na stadionu Maksimir. Istina, Armada nije sudjelovala u tim neredima, međutim, posljedice koje bi mogle iz toga nastupiti i te kako nas se tiču. I to ne samo nas, već i cjelokupni navijački pokret u Hrvatskoj. Nećemo opravdavati one, zbog kojih, smo ni ne znamo koliko puta fasovali, no svakako treba zauzeti svoj stav i izabrati stranu. Sve to što smo gledali, cenzurirano ili ne, moglo se je dogoditi i na našoj Kantridi ili na Poljudu, a sve bi već bilo viđeno. Javnost bi bila obmanjivana, a policijski PR odradio bi vrhunski posao. Za sve bi se okrivili navijači, ili u najboljem slučaju pojedinci, bilo bi spektakularnih uhićenja i najava povećanja već ionako „pristojnih“ policijskih ovlasti. Još jednom, navijači bi postali glavni problemi u ovoj državi, naravno uz micanje guzica iz turističkih reklama, dok bi se pitanja recesije, korupcije, nezaposlenih, škverova i slično, stavila pod tepih, makar na još tjedan dana. Ponovo bi navijačima objavljivali slike i imena, dok bi se imena pedofila i sličnim nasilnicima i dalje objavljivala samo s inicijalima i godinama života u zagradi.
I stoga, treba pokazati navijačku solidarnost, što ne znači opravdavati one koji su svjesno bez povoda napali policiju i time kršili zakone. Kada netko to odluči, mora znati što ga čeka. Za to ne treba tražiti opravdanja, koja će u ostalom biti posao odvjetnika, već treba stati na stranu istine i tražiti odgovornost i druge strane. Treba se boriti putem svih dopuštenih sredstava, ne bi li se na taj način dalo do znanja da priča o navijačima nema samo jednu stranu. Zakazivanje sustava u ovoj državi, već je redovita pojava u nas, a upravo se to dogodilo za vrijeme i nakon sporne utakmice, pa traženje krivca samo u jednoj strani, dugoročno neće polučiti dugoročne rezultate. Kopirati i rukovoditi se tzv. engleskim modelom gđe.„Iron Lady“, promašeno je već u samom startu, budući za imati takav sustav, treba imati i pravno uređenu državnu, jak nogometni savez, publiku, novac i sve što već Hrvatska ionako nema. Da ne pričamo, treba nam psihološki pripremljena policija, koja se više neće pojavljivati u ulozi „treće navijačke skupine“, već isključivo servisa građana, koja bez obzira na emocije, profesionalno obavlja posao za koji je plaćena.
I ono što se može s posebnim veseljem napisati, kada nam je već 23. godine, jest naš neupitni napredak kroz proteklu sezonu. Nećemo se koristiti spektakularnim riječima, nećemo se uspoređivati s drugima, ali definitivno,  bez ozbira na objektivno nepovoljne oklnosti, stvari ponovo imaju glavu i rep, tribina radi svoj posao i u tom pravcu treba nastaviti. Naravno, i dalje je prioritet povećanje članstva i dovođenje ostalih koji žele pratiti Rijeku, čime se samo dodatno učvršćuje naš položaj prema klubu i gradu.

Armada Rijeka svibanj 10th, 2010 0 comments Kolumne
Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987