Pod povećalom: Pa di (zašto) je stalo?

Nakon tri uzastopna poraza u prvenstvu i jednom „tankom“ pobjedom nad trećeligašem u kupu, pitamo se pa gdje je stalo? Što se to dogodilo s pobjedničkom Rijekom nakon posljednje stanke u prvenstvu, zašto Rijeka od tada ne uspijeva upisati barem jedan bod ? Sigurano si  većina navijača Rijeka takvo pitanje postavlja još od poraza u Vinkovcima, a oni ostali, sigurno poslije potopa u Kranjčevićevoj.
Pa zašto je to tako? Što se to dogodilo Rijeci?  Jednostavno, iskreno i objektivno; to je realnost ove momčadi i trenera. Sve ostalo može biti samo splet okolnosti koje uključuju opću krizu struktura u društvu, naš nogometni sistem, potplaćenost i limitiranost igrača, kao i malo sportske sreće.

Istina, Rijeka je na krilima euforije i 12-tog  igrača, smjelo krenula u prvenstvo, te zbog hrabrosti i timskog zajedništva uspjela je ostvariti nekoliko pobjeda. Jasno je bilo da to nije lijep nogomet za oko, već da su svima bitni samo bodovi. Drugo, Rijeka ne raspolaže dugom klupom i zvučnim nogometnim imenima, ali utjecaj sudačke mašinerije i ozljeda, ostavlja traga u igri, što treneru ne ostavlja prostora.
U takvim situacijama, ne preostaje puno toga, nego uzdati se i dalje u hrabrost i zalaganje, koje unatoč nedostatku kvalitetnije igre može presuditi. Samo su dva kluba ispred nas, imaju sigurno bolje ekipe, više novaca i pozadinu, dok su ostali klubovi iz sredine tablice, rekli bi “tu negdje”.
Stoga, dok bude hrabrosti, agresije i voljnog momenta kod igrača, Rijeka, njezini navijači, imati će pravo računati na bolji uspjeh i unatoč ovom negativnom nizu. Kaže se da sreća prati hrabre, pa ukoliko ipak nastave borbeno, pozitivni rezultati moraju ponovo doći na vidjelo. I svakako, naročito već sada treba razmišljati da se momčad održi na okupu, i da joj se samo može pridodati neko novo iskusno ime.
Što se tiče priča vezanih uz HNS, Hajduka, Mamića, (D)
Sammira, utakmica repke u Splitu, možemo samo reći: cirkus ide dalje ( i ne znamo do kada). Eto i gospon predsjednik Josipović zna da u Hrvatskom nogometu ima “neka mafija”, a tajnik Srebrić, po običaju uljudno to demantira. Splitski Hajduk, koji očito ove godine smatra da bi svoje stoljeće postojanja trebao proslaviti i naslovom prvaka, bez krupulozno se je počeo koristiti metodama svojeg najvećeg rivala. Napad im je najbolja obrana, pa su se Splićani odlučili udariti drvljem i kamenjem po HNS-u, sucima, Mamićima. Pa nije slučajno da se poslije svake pobjede, secira suđenje i upire prstom prema Zagrebu, stvarajući sebi tako neki alibi za mogući neuspjeh na kraju sezone, odnosno herojem, ako postane prvak.
Naravno,s time se samo “bili” navijački puk solidarizira s s ljudima u Hajduku, a s kojima se inače baš i ne ljube. Ali ako Svaguša, uspije sa sebe skrenuti pozornost i usmjeriti pritisak od “Kodeksa”, prema uvijek krivima za sve u Zagrebu, kupio je sebi mir i zadržao si mjesto u fotelji.
Da bi stvar dobila više na težini, uz to se posebno vežu i okolnosti oko (ne)dovođenja reprezentacije u Split, na što su Splićani i Dalmatinci posebno osjetljivi. Godine izbivanja „Vatrenih“ s Poljuda, izaziva revolt među tamošnjim ljudima, što automatski povlači nove antagonizme i otpor prema svemu što dolazi iz Zagreba.
Međutim, to je u biti voda na mlin, težnjama Igora Štimca da se probije na čelo HNS-a, koji na takav način stječe veću podršku i poticaj da netko makne „Faraona“ i njegove slube. Ukoliko se zna da Štico, javno deklarirani preobraćenih, već danima obilazi županijske nogometne saveze i lobira za svoju kandidaturu, ovo će mu samo dati koji glas više.
Stvarno ne bi bilo loše da se vodstvo HNS konačno otprati u mirovinu, no je li to baš najbolje rješenje? Što od toga ima jedna Rijeka. Pa Naravno da nema puno, jer za Rijeku ali i  druge manje klubove, koje se inače ništa i ne pita, stvari će ostati iste. Pitanje je samo kojoj će se frakciji pojedini županijski nogometni savez prikloniti pri glasovanja za novog predsjednika (to isključivo ovisi o lobiranju i tko da više).
Stoga i sva ta ofenziva iz Splita prema Zagrebu, nema veze s boljitkom nogometa u Hrvatskoj, jer ako je suditi po nekom iskustvu, sve će se i dalje svoditi samo oko jedna te ista dva kluba.

Klub Navijača Armada Rijeka