Pod povećalom: Sami protiv svih

Nedavno je u „povećalu“ bilo spomenuto da je nezahvalno uspoređivati ovu sezonu s onom iz 1999. Ono što posebno liči na tu godinu je nepravda. Da, ista ona nepravda s kojom smo se nažalost toliko puto susreli i koja, za nas, nosi onaj gorki okus „žute kuće“ iz Rusanove ulice. Previše puta smo bili samo moralni pobjednici, da bi na sve što se je počelo događati oko Rijeke, gledali kao čistu slučajnost. Mi više ne vjerujemo u slučajnost, posebno od poraza u Madridu, od finala 1987., a naročito od 1999.  Nevjera je ostala nakon svih afera, nakon kojih uvijek ispada „da su se tresla brda, a da se rodio miš“. Posebno zato jer do sada nitko nikada nije odgovarao, nije smijenjen, a i kada se je činilo da će europska nogometna federacija reagirati na kriminal, dogodio se neviđeni paradoks; savezu je prepuštena uloga istražitelja. Pa tko je lud da će netko dignuti ruku protiv čovjeka koji ga hrani. Zna se tko je pravi gazda i tko su njegovi ljudi.
Time farsa oko kladionica  dobiva samo novu dimenziju, a svi mi ostajemo i dalje budale. Glavni akteri i dalje ostaju na slobodi, nekažnjeni, a moći će i  dalje krojiti prvenstvo i rezultate za kladionice. Zašto bi mi onda vjerovali da je Štrok baš bio za crveni karton prije derbija s Hajdukom, zašto je baš sudac previdio igranje rukom igrača Cibalie, zašto je baš visila suspenzija Rijeke pred gostovanje u Vinkovce. Je li ove godine Hajduk mora biti favorit, da bi okrunio svoje stoljeće postojanja, ili smo previše ugrozili Dinamo.
Pitamo se samo do kada to može trajati i gdje nas to sve vodi ? Pa konačno nam prvenstvo postaje zanimljivo i natjecateljski atraktivno. Dva kluba igraju europsku ligu, a Rijeka se još uvijek drži na prvom mjestu dok joj drugi pušu za vrat. U svakoj normalnoj državi, to bi izmamilo tisuće ljude na tribine, no kod nas očito neki žele suprotno. A to će se i desiti, nastavi li se ovako sa zakulisnim igrama. Publika će ostati kod kuće i svoje vrijeme radije potratiti daleko od stadiona. Ljudima je dosta više čelnika koji se zaklinju u ljubav prema klubu i nogometu, a u biti zanimaju ih sasvim neke druge pobude. Dok se takvi ljude bave nogometom i diktiraju nam budućnost, neće biti boljitka.
A Rijeka je nažalost tu sama. Nema koga da je brani u Zagrebu i u savezu, a gradska vlast je nezainteresirana. Nema niti sponzora, niti jednog moćnog zaštitnika. Ostajemo sami, klub, Armada i navijači, ljudi ovog grada i kraja. I zato Armado,  navijači Rijeke, dolazi nam Hajduk, možda je to utakmica desetljeća. Tribine Kantride su pravo mjesto i vrijeme da budemo 12. igrač i time za dišpet  ponesemo Rijeku našom pjesmom i pokažimo kako smo jači kada SMO SAMI PROTIV SVIH.

Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987