Pod povećalom: Neugodne teme

Već danima pokušavam nešto pametno napisati, ali ne uspijevam. Redovno je svaki započeti tekst, iz dana u dan, završavao u košu. Ali jutros sam odlučio stvar privesti kraju. Znam da nisam novinar, jer pišem samo kao navijač, dok je puno toga što bih rekao još od kraja prošle godine. Naime, namjera mi je bila što više „povećati“ vam glavna zbivanja u hrvatskom, ali i riječkom nogometu. Svakako, nisam htio izbjeći niti problem novih prijedloga i izmjena „Zakona o navijačima“, koji će ukoliko se usvoji, postati jedan od najrigoroznijih u Europi.

Neugodnih tema zaista ne nedostaje. Treba li prvo raspraviti probleme u kojima grca naš klub, ili popljuvati cirkus poznat još i kao „HNS“ . U svakom slučaju, niti jedna tema  mi ne leži, jer u oba slučaja nogomet je dotaknuo dno dna. Možda bi me netko i demantirao s činjenicom da je hrvatska nogometna reprezentacija 9. na FIFA-inoj ljestvici, međutim treba li taj rezultat prikriti činjenicu dugogodišnje krize struktura nogometnog sustava u Hrvata, ili treba i dalje trpjeti sadašnje neodrživo stanje.
Naša je sreća, što nas relativno prate rezultati reprezentacije, no vrlo brzo bi nam se to moglo vratiti kao „bumerang efekt“. Sadašnja i dugovječna vladajuća garnitura, mentorirana od strane maksimirskog šerifa Mamića, uspjela je samo na njima poznat način zadržati vlast tijesnom većinom. Oporba, koju predvodi pokajnik Igor Štimac, koji nas na sve moguće način pokušava uvjeriti da se je u potpunosti popravio, izgubila je izbore.
Međutim, kako stvari stoje, takva oporba već najavljuje uzvratni udarac. Jedno je očito, da su i prije predizborne kampanje zadavani međusobno niski udarci i da se dalje neće birati sredstva za dolazak na vlast. U tom slučaju, ostaje za pričekati dalji tijek događaja. Tu bi moglo biti još svašta. Jedina, svijetla točka je da se za sada službena politika nije umiješala kao ranijih godina, no ipak to je više činjenica da su političari imali više posla s gašenjem aktualne gospodarske krize.
No, ono što me kao navijača zanima, hoće li ti isti akteri nedoličnog ponašanja na izbornoj skupštini imati imalo srama kada budu prvom prilikom prozvali navijače zbog njihovog neprimjernog ponašanja. Iskreno, sumnjam, ipak je njihov „obraz“ malo deblji.
A što će tek biti u Rijeci, to je totalna enigma. Već se mjesecima ništa nije konkretno dogodilo, a agonija se nastavlja. Da ne stavljam dodatnu sol na ranu ljudima iz kluba, koji su krivi ili nisu a žive mjesecima bez plaće, činjenicama koje su nam poznate (nema para. Teško da se vidi svijetlo u tunelu.
Niti jedan igrač nije prodan a svi su na tržištu, sponzora nema na vidiku, dok su konačno prošla vremena kada se je političkim potezima gasila vatra. S druge strane, novine su pune primamljivih izjava oko Rijeke kao „poželjne udavače“, za koju su mnogi spremni izdvojiti svoje devize. Spominju se Arapi, Kinezi, Ćiro, Mandarić… Sve to lijepo zvuči, jer naizgled ne treba puno da bi se stvari izmijenile u kratko vrijeme,  samo ukoliko bi jedan „jači“ investitor prepoznao Rijeku kao dobru investiciju.
Bilo kako bilo, buduća pretvorba našeg kluba na prvu odmah asocira na hrvatski model pretvorbe iz 90” godina prošloga stoljeća, kada je u samo par godina sve što je stvarano u 50 godina otišlo nepovratno k vragu. U konkretnom slučaju, postavlja se pitanje nije li vrag već odavno došao?
Isto tako, možemo pretpostavljati da ukoliko Grad Rijeka postane vlasnik HNK Rijeke po sili Zakona o športu, naš klub će postati neželjeno dijete, kao što je to bilo do sada. Trenutna gradska vladajuća struktura nije do sada pokazivala pretjeranu zainteresiranost za podupiranje kluba s Kantride, pa ne vidim zašto bi u buduće. Posebno u vrijeme kada je gradski proračun u minus, a općoj krizi se još ne vidi kraja.
Ali ipak, kao optimist preporučam da se samo malo ugledamo na našeg prvog susjeda sa Kostabele. Ondje je ulazak jedne ključne osobe u VK Primorje, uz malo promišljenije strategije, stvorilo dovoljne preduvjete da je taj klub odmah ušao u ¼ finala europske lige. A tamo se razmišlja dugoročno, te im ova godina nije rezultatski nije bitna. Šta bi tek bilo da i je.
Također, ne bi niti bilo loše malo pogledati i što se radi u jednom zagrebačkom hokej klubu, koji je uspio u jednoj dvorani okupiti 15.000 ljudi. Ne sjećam se baš da je to tako lako pošlo za rukom ijednom nogometnom prvoligašu na stadionu. Dakle, ima i dobrih primjera oko nas, pa mi to daje pravo da se imamo čemu nadati. Do tada, ipak vrijedi ona „tko preživi, pričat će“. Nadajmo se samo da neće biti puno „mrtvih“.
I da završim ovaj tekst s onim što nam se sprema na tribinama i oko njih. Država je opet, po četvrti put odlučila dopuniti i izmijeniti postojeći Zakon o sprečavanju nereda na sportski borilištima, na samo sebi svojstven način. Ne abolirajući navijačke ispade, postavljam pitanje hoće li zabrana točenja alkohola na tribinama zaista riješiti problem tzv. huligana ili će se i dalje represivnim metodama ugnjetavati ljudska prava navijača. To kažem jer se pokazalo nemogućom misijom, djelovati prema jednoj „kritičnoj“ skupini, a da pritom nije bilo previše koleteralnih žrtava. Njih nitko ne spominje u tom smislu, već one postaju samo statistička brojka u pustim policijskim izvještajima za popunjavanje dnevno informativnih praznina.
Naš odgovorni ljudi iz vlasti uglavnom samo mantraju o primjeru Velike Britanije i njihovim rješenjima za navijače, no pri tom ne shvaćaju da nije dovoljno kopirati zakone, već da iste treba jednako i učinkovito provoditi. A tu uvijek padaju na ispitu. I to ne samo u represivnom djelu, u kojem su se naši plavci već debelo dokazali, već i u djelu koji se zove preventiva i edukacija, koja bi se istodobno trebala odnositi na sve sudionike; nogometni savez, klubove i njihove djelatnike, policiju, redarske službe, novinare i nas navijače. Također, smatram neosnovanim prijedlog da se na klubove navijača prebaci odgovornost za protupravna ponašanja pojedinaca ili dijela navijača. Naime, da su strukture samo radile sintetičku, već analitičku studiju, shvatile bi da klubovi navijača, uglavnom, nemaju veze s neredima i incidentima. Znači li to da će tajnik kluba navijača prekršajno odgovarati, ako netko na tribini samoinicijativno zapali baklju ili odluči kamenom razbiti nečije staklo? Po onome što se predlaže, tajnik bi mogao odgovarati.
Sve dok se sav teret krivnje i dalje bude stavljao na navijače, koji će i nadalje jedini plaćati drakonske kazne za gluposti, dok samo oni budu zatvarani i progonjeni gore od notornih kriminalaca, gdje se neće pretjerano voditi razlika između pijanog navijača od huligana, naši stadioni će i dalje biti jednako prazni, a na tribinama će zavladati tišina. Pa ako tako misle kupiti mir, neka im.

Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987