Pod povećalom : Dojmovi

Nakon objave mojeg zadnjeg članka, upućeno mi je dobronamjerno pitanje u smislu zašto ponekad pišem u provom licu jednine, a nekad koristim prvo lice množine. Pitanje je bilo svakako na mjestu, i priznajem izgubim se ponekad. Samo ono što želim reći i nadam se ispravno, je to da time samo izražavam svoja mišljenja koja su u većini slučajeva sukladna stavovima ljudi iz naše grupe. Sigurno ste primijetili da se niti ne potpisujem. Tako sam odavno odlučio, jer smatram da ne trebam isticati posebno svoje ime koje ionako nije niti bitno.Važnije je ono što se piše. Dok me budu htjeli, pisati ću. Ima dovoljno ljudi koji znaju tko sam, a ako nekome smeta kakav navod, vjerujem da će me lako naći. Na kraju, spreman sam iza njega stati, nije neki problem.

U tom smislu, uglavnom pišem o vlastitim dojmovima iz društva, posebno s naše navijačke scene, naročito HNK Rijeke i HNS-a. Kao što sam to već prije pisao, u tom smislu dojmova ne manjka. Nažalost, oni lošiji uglavnom prevladavaju; agonija na Kantridi, prljava borba za prevlast u NHS-u, nedavni izgredi u Zagrebu i svakako, izmjene i dopune Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.
Trenutno, izborom novog predsjednika Rijeke situacija se je malo stabilizirala, ali, predstoji nam još dug put prema potpunoj konsolidaciji i održivosti kluba. Često je moja teza bila da je naš klub tzv. „neželjeno dijete“ gradske vlasti, kojeg eto mora, po sili zakona zadržati do kada ga se ne riješi. Možda sam i malo pretjerano, no takav dojam načelno me ne popušta. Znamo dobro da određene strukture ne zanima sport kao takav, niti činjenica da je Rijeka ponos Kvarnera. Svakako je za pozdraviti, do sada najizravniji angažman gradskih oca u naš klub, međutim, realno do sada se to nije bio slučaj. To prvenstveno iz razloga jer su neki čekali da se drugima „smrači“, ne bi li tako imali dovoljno argumenata za neka druga (politička) previranja. Sve u svemu, tu vidim da je jedina žrtva, ime kluba i mi navijači. Igrači i uprave, ionako su oduvijek bili prolaznici. Razlika je samo ostaju li nam oni u lijepom sjećanju ili ne?
Ono što je u ovom trenutku ključno, je da igrači i trener zajedno s cijelom radnom zajednicom nađu potrebni mir za normalno djelovanje, bez da se ponovo dižu tenzije o zaostalim plaćama, neplaćenim doprinosima i slično. Naravno, ako gospoda ne igraju, nemam ništa protiv da ih se ponovo podsjeti kako je onima koji imaju manja ili neredovite primanja za puno više uloženog truda.
Istodobno, nova uprava nema niti puno vremena za pripremu, već će morati brže u hodu raditi svoj posao, posebno zato što je klupska kasa više nego li prazna. Neminovna je prodaja igrača i hibernacija do mogućeg preuzimanja od strane novog vlasnika. Cijenim riječi novog predsjednika da nije dio elite već da živi za Rijeku, samo na njemu je da se dokaže i opravda stečeno mjesto. Najmanje je što mu navijači mogu poručiti je: Sretno!
Ujedno, mislim da je pretvorba realnost za opstanak kluba, da ne kažem napredak, samo ne treba se s njom žuriti. To posebno što se još uvijek ne znaju točni iznosi ukupnih potraživanja i dugovanja kluba, a klub će vrijediti više ukoliko prije prodaje, ne bude baš na samom dnu. Isto tako, pretvorba, bez sanacije mogla bi dovesti i do stečaja, što za klub znači da bi sve trebalo početi gurati iz 4. lige, iz koje se bojim ne bi tako brzo došli među najbolje.
Na nacionalnom planu, bilo je za očekivati da Štimac neće popustiti Mamiću i njegovom čovjeku Markoviću, koji je po stare dane dopustio da s njima upravlja mlađi šef. U tom paketu ide naravno i vjerna desna ruka Srebrić. Ne ulazeći u legitimnost zadnje skupštine, koja je izabrala novog predsjednika, pa sada više ne znam tko je legitiman predsjednik HNS-a, uvlačenjem Platinija i UEFA u priču, stvari dobivaju dodatnu dimenziju. Ono što me posebno smeta, je da se klasičnim spinom pokušava skrenuti pozornost sa toga problema, na tzv. huligane na stadionima, koji su eto glavni i jedini problem koji stvara negativu sliku o, inače, vrlom hrvatskom nogometu. Trenutno su Štimac i njegovi glasači pod suspenzijom, dok je Mamić novčano kažnjen radi svojih ispada. Stoji za vidjeti što će biti dalje.
I konačno, zadnji dojam je da su navijači, ili barem dio njih, sami sebi zadali jedan od smrtonosnih udara. Upravo u vrijeme kada se dižu tenzije u prilog argumentima kojima se želi pojačati, ionako neustavan „Zakon o (protiv) navijačima“, dio ekstremnije frakcije zagrebačke navijačke skupine, odlučio je protu vladine prosvjede učiniti poligonom za svoje obračune s policijom. Uvijek branim navijače i njihova prava, koja su nemalo puta bila ugrožena i pogažena, no nečija samodopadnost i paradiranje nanijelo je nesagledivu štetu navijačkoj sceni. Vjerujem da kada bi većina ljudi, koja prosvjeduje, bila napadnuta od policije imala hrabrosti preći preko kordona i izbiti na Markov trg, što bi bilo više nego legalno, ali ovako i oni koji su imali razumijevanja za naše navijačke probleme, sada to sigurno više neće imati.
Općenito, po tom pitanju predviđam da će se desiti velike promjene, koje će označiti kraj jednog „romantičnog“ života kojeg su vodili najvjerniji navijači, bez obzira za koga oni navijali.

Klub Navijača Armada Rijeka