Pod povećalom: "Bod u džepu"

Opet mi već neko vrijeme ne polazi za rukom napisati par suvislih redaka. Stalno mislim, „evo sad ću, još samo da prođe ova utakmica i slično“. Međutim, gledajući unazad od početka prvenstva, ispada da je sve isto. Rijeka suvereno zaslužuje titulu „bod u džepu“. Da nisam bio toliko sretan što se vratio Elvis Scoria, pomislio bih da je na klupi jedan bivši trener Rijeke iz 90” godina prošloga stoljeća. Naime, samo je takve rezultate s našim klubom postizao Ivanković u vrijeme kada smo se borili za opstanak i očito se zadovoljavao s time. Nažalost, nije puno drugačije niti nakon više od 10 godina. Klub je i dalje nestabilan, nelikvidan i pitanje je kakva mu je budućnost. Možemo samo biti sretni što je Rijeka bila hit prošloga ljeta i da je svoj, kakav takav, mir zaradila još u eri Gračana.
Za trenera Scoriu, koji očito Rijeku vidi u nekom drugom svijetlu, za koju mu Komen, teško može dati struju, i dalje ostaje upitno hoće li već za mjesec dana povesti novu momčad na pripreme. Isto tako, upitno je tko ostaje i na koga se može računati. Za sada su sigurni samo mladići koji su potpisali svoje prve profesionalne ugovore, dok oni malo iskusniji i stariji, pošto poto nastoje osigurati neku financijsku stabilnost prije vješanja kopački o klin. Žalosno je da, svoju karijeru ne mogu završiti tamo gdje su je i započeli.
Dakako, puno toga ovisi i o Gradu Rijeci te njezinu gradonačelniku. Znamo kada se i na koji način aktivnije uključio u klub, no isto tako od njega se očekuje i konkretnija pomoć. Naravno riječ je o financijama, koje iako neće sigurno biti dostatne za osvajanje trofeja, moraju omogućiti mir u svlačionici i planiranje neke dugoročne strategije.
Konkretno, ukoliko sadašnji trener i klub žele u razdoblju od nekoliko sezona, održati kostur momčadi, koje se vjerojatno neće boriti za prvaka sljedeće sezone, već možda tek za dvije ili tri, mora postojati dugoročna strategija, koja se oslanja na kompromisu i potrebnom miru. Jedan od preduvjeta je da se prvo takva strategija javno iznese, da trener ima jamstvo od uprave da mu se neće miješati u posao i osigurati mu potrebna sredstva da igrači budu motivirani igrati, ali i ostati u Rijeci. Na taj način, trener će imati svoj mir, a vjerujem da će i tribine to znati prepoznati. Ukoliko svega toga ne bude bilo, za očekivati je da ćemo sutra morati za plaće, struju i komunalije, prodati jednog Čulinu, Pilčića ili nekog od nebrušenih bisera s Azurne obale.
Ipak, kao dugogodišnji navijač Rijeke, uvijek vjerujem da će biti bolje. Da nisam takav, kao i u ostalom većina naših navijača, jednostavno ne bih navijao za Rijeku. Nadati se i očekivati neka bolja vremena, to je jednostavno u duhu navijača Rijeke. Dizati se i onda dugo padati, kada je pad ponekad i jako bolan, to je naša doktrina. Pa svima nama zagriženima, valjda to teče u venama, od prvoga dana kada smo počeli navijati za naš klub. Previše smo toga prošli, previše vjerujemo i iz godine u godinu, strpljivo čekamo naših „5“ minuta. Volio bih znati i reći vam kada će to biti, ali naravno ne mogu. Znam samo da to neće biti tako skoro i da nas, bez obzira na konačno mjesto na tablici u subotu, ništa ne čeka dobro u nadolazećoj sezoni. Nema smisla, po ne znam i sam koji put, pisati tko će i dalje dominirati našom ligom i HNS-om, jer to definitivno neće biti ljudi iz Rijeke. To više, biti će još i gore. Ali na to valja biti spreman i što je vrlo bitno, na to se znati postaviti.
No unatoč svemu, igri, rezultatima i okolnostima oko našeg kluba, ipak mogu biti ponosan na nešto, a to je Armada. Bez obzira na sve naše slabosti, s obzirom na način i intenzitet praćenja kluba, mogao bi se steći dojam da Rijeka igra neku zapaženiju ulogu u prvenstvu. Unatoč nedostatku atrakcije na travnjaku i gotovo nezanimljivog prvenstva, stvari se održavaju na razini ove skupine. Mijenjaju se generacije, mijenjaju se trendovi, postoje svakakva viđenja grupe, no kvalitetnih ljudi za kop uvijek će se naći. Jer iako, smo nekada prozvani i ljudi nam se često čude, što iz subote u subotu, dišemo za taj klub koji nam za sada tako malo pruža, uvijek smognemo snage da pokažemo kako se voli naša Rijeka. Bilo to navijanjem, bakljadom, koreografijom, putovanjem u drugi grad ili čak putem umjetnosti. Danas je gotovo ne moguće ne zamijetiti, sve više zidova ukrašenim našim simbolima i parolama, što svakome tko i nije iz našega „Kraja“, sasvim jasno upućuje da ovdje postoji neizbrisiva povezanost navijača, grada i kluba.

Klub Navijača Armada Rijeka















Kontakt

KNA email

Šaljite nam materijale na

ARWeb_mail

© Armada Rijeka 1987